divljač, naziv kojim Zakon o lovu definira vrste ptica i sisavaca što ih, na propisan način, u propisano vrijeme, uz uporabu propisanoga lovačkog oružja, na odgovarajućim područjima u slobodnoj prirodi (lovištima), mogu loviti samo osobe s položenim lovačkim ispitom i lovačkom kartom. Zakon o lovu propisuje koje se sve životinjske vrste smatraju divljači dok se podzakonskim aktom Pravilnikom o lovostaji utvrđuje vrijeme kada je lov zabranjen (lovostaja). Divljač je prema navedenome Zakonu dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu bez obzira na zoološku sistematiku vrsta na koje se odnosi. Lovne su vrste podijeljene u dvije skupine: krupna divljač i sitna divljač.
Krupnu divljač čine: jelen, jelen lopatar, jelen aksis, srndać, divokoza, muflon, medvjed. Te životinje zaštićene su lovostajom; istodobno za vepra, nazime i prase nema lovostaje, a za krmaču ima. (→ divlja svinja)
Sitnu divljač čine: jazavac, divlja mačka, kuna zlatica, mala lasica, dabar, zec, veliki puh, kunopas, tetrijeb ruševac, fazani, jarebice kamenjarke (grivna, čukara), trčka skvržulja, prepelice (pućpura, virdžinijska), šljuka bena, kokošica mlakara, golubovi (grivnjaš, pećinar), divlje guske (glogovnjača, lisasta), divlje patke (gluhara, glavata, kreketaljka, krunasta, lastarka, pupčanica, žličarka, kržulja) i crna liska. Sve su navedene vrste zaštićene lovostajom.
Nema lovostaje za divljega kunića, a za lisicu, tvora, čaglja, mungosa i kunu bjelicu lovostaja vrijedi za ženke kada su visoko brjeđe ili dok vode sitnu mladunčad. Nema lovostaje ni za sivu vranu, vranu gačca, čavku zlogodnjaču, svraku i šojku kreštalicu osim za ženke kada sjede na jajima i dok hrane mladunčad.
Osim propisanim lovačkim oružjem, lisicu, tvora, mungosa, puha i kune dopušteno je loviti i klopkama i stupicama. Također je za lov dopušteno korištenje posebno izvježbanih ptica grabljivica koje se u tu svrhu drže u zatočeništvu.